Kako su poverljivi podaci iz istraga završavali u tabloidima: Ko je dostavljao informacije Informeru?
Curenje poverljivih podataka iz istraga u prorežimske medije godinama je korišćeno za političke obračune, diskreditaciju kritičara vlasti i javno targetiranje pojedinaca. Cenzolovka u svom tekstu ukazuje na niz slučajeva u kojima su informacije iz policijskih i tužilačkih spisa dospevale u tabloide, dok su institucije na takve objave često ostajale bez reakcije.

Objavljivanje poverljivih podataka iz istraga u medijima godinama je bilo predmet različitih reakcija tužilaštava i policije. Dok su profesionalni mediji upozoravani da objavljivanjem informacija mogu da ugroze istrage, prorežimski tabloidi objavljivali su službene beleške, iskaze, tajne snimke i privatne podatke građana, često bez javno poznatih posledica za one koji su im te informacije dostavljali.
Prema analizi Cenzolovke, takva praksa korišćena je za političke obračune, targetiranje i diskreditaciju neistomišljenika, ali i za stvaranje medijskih kampanja u kojima su materijali iz istraga predstavljani kao televizijski spektakl i politička poruka.
Jedan od primera odnosi se na istragu ubistva Aleksandra Nešovića, koji je ubijen 12. maja u restoranu „27“ na Senjaku. Više javno tužilaštvo u Beogradu je krajem maja upozorilo da je istraga „opasno ugrožena“ objavljivanjem iskaza osumnjičenih i svedoka. Posebno je izdvojen tekst nedeljnika Radar, koji je objavio iskaze šest osoba.
Istovremeno, tužilaštvo nije reagovalo kada je tadašnji predsednik Aleksandar Vučić u izjavi za RTS iznosio detalje istrage, uključujući informacije o pronađenom telu i načinu na koji je ono, prema njegovim rečima, bilo sakriveno.
Snimak BIA emitovan na pet televizija
Među slučajevima koje Cenzolovka izdvaja je i objavljivanje snimka sastanka novosadskih aktivista Pokreta slobodnih građana i organizacije STAV u martu 2025. godine.
Nakon što je Vučić najavio da očekuje da tužioci pogledaju televizijsku emisiju o navodnom „pripremanju državnog udara“, snimak su 13. marta istovremeno emitovali Pink, Informer, Prva, Studio B i Hepi, predstavljajući aktiviste kao „teroriste“.
Već narednog dana Više javno tužilaštvo u Novom Sadu saopštilo je da je sadržaj snimka osnov za postupanje, dok je policija uhapsila šestoro aktivista. Iz optužnog predloga kasnije se videlo da je razgovor snimila BIA, a da je njen izveštaj tužilaštvu formalno predat dan nakon emitovanja snimka.
Aktivisti su više od sedam meseci proveli u pritvoru i kućnom pritvoru, a šestorici je suđeno u odsustvu, sve dok ih Vučić krajem septembra 2026. nije abolirao. Kako navodi Cenzolovka, javnosti do danas nije poznato da je ispitivano kako je materijal bezbednosne službe dospeo do televizija pre nego što je dostavljen tužilaštvu.
Policijski izveštaji i tajni snimci u Informeru
U tekstu se navodi i slučaj studenta istorije Dragoslava Milojevića iz Jagodine, uhapšenog u decembru 2023. godine na protestu ispred Republičke izborne komisije. Već narednog dana Kurir je objavio snimak njegovog ispitivanja, na kojem je prikazan vezanih ruku, a potom su Kurir i Alo objavili i citate iz zapisnika pred tužiocem.
Tužilaštvo je isti zapisnik zvanično objavilo tek nekoliko dana kasnije, kada je trebalo da ospori Milojevićeve navode da je tokom privođenja bio tučen i da mu je iznuđena izjava.
Sličan obrazac zabeležen je i u slučaju vojnog analitičara Aleksandra Radića, koji je javno govorio o upotrebi zvučnog topa na protestu 15. marta 2025. godine. Prema navodima iz teksta, Radić je za pretres svog stana saznao iz Informera, koji je potom emitovao i tajno snimljene kadrove njega i njegove maloletne ćerke. Više javno tužilaštvo je u saopštenju o krivičnoj prijavi protiv Radića objavilo i inicijale novinara N1, RTS-a i Bete, kao i delove njihove prepiske sa njim.
Informacije iz istrage o smrti studentkinje
Cenzolovka navodi i slučaj smrti studentkinje na Filozofskom fakultetu u Beogradu u martu 2026. godine. Dan nakon tragedije Informer je za smrt devojke optužio dekana Danijela Sinanija i rektora Vladana Đokića, a urednik tog medija Dragan J. Vučićević uživo je čitao navodni policijski izveštaj čija autentičnost nikada nije potvrđena.
Objavljene su i fotografije preminule studentkinje, kao i navodi iz policijskog saslušanja dekana. Dan pre nego što je tužilaštvo saopštilo nalaz obdukcije, Vučić je smrt studentkinje nazvao „ubistvom“, pozivajući se na detalje do kojih se moglo doći iz istrage.
Prema tekstu, nema podataka da je ispitivano kako su policijski izveštaj i navodi iz saslušanja dospeli do tabloida.
Tužilaštvo nije odgovorilo na deset pitanja
Cenzolovka je 7. oktobra uputila Višem javnom tužilaštvu u Beogradu deset pitanja o curenju podataka iz istraga i postupanju institucije u takvim slučajevima. Do objavljivanja teksta odgovor nije stigao.
Među pitanjima su bila koliko je predmeta zbog povrede tajnosti postupka ili neovlašćenog objavljivanja podataka iz istrage formirano od 2023. godine, koliko ih je završeno optužnicom i po kojim kriterijumima tužilaštvo odlučuje kada će javno reagovati na curenje informacija.
Tražena su i objašnjenja o tome da li je formiran predmet protiv nepoznatih službenih lica, kao i da li on obuhvata objave Informera, Kurira, Alo i televizija Pink i drugih provladinih medija koji su se pozivali na izvore iz istrage.
Pitanja su se odnosila i na objavljivanje informacija iz istrage ubistva na Senjaku, kao i na slučajeve u kojima su tabloidi unapred objavljivali ko će biti pozvan na informativni razgovor ili kada će biti obavljen pretres.
Cenzolovka ukazuje da je, uprkos brojnim primerima objavljivanja poverljivih podataka, javnosti i dalje nepoznato ko ih je dostavljao medijima i da li je iko zbog toga snosio odgovornost.
