Koji „vozač“ nas je dovezao na ovu stanicu?

Krajem oktobra 2015. godine na kružnoj liniji A javnog prevoza Inđija odigrana je predstava za putnike „ Ne/Vidljivi grad“ a koju je izveo Dah Teatar iz Beograda. Sedam godina kasnije, u istom periodu, Inđija ne može da se pohvali javnim prevozom i pozorištem u odvojenim situacijama a „predstava za putnike u autobusu“ je na nivou […]

Podeli vest:

Facebook Twitter WhatsApp
Koji „vozač“ nas je dovezao na ovu stanicu?

Krajem oktobra 2015. godine na kružnoj liniji A javnog prevoza Inđija odigrana je predstava za putnike „ Ne/Vidljivi grad“ a koju je izveo Dah Teatar iz Beograda. Sedam godina kasnije, u istom periodu, Inđija ne može da se pohvali javnim prevozom i pozorištem u odvojenim situacijama a „predstava za putnike u autobusu“ je na nivou naučne fantastike.

Predstava Dah Teatra je bila deo projekta koji se bavi promocijom različitih etničkih kultura ukazujući na važnost tolerancije i suživota, Danas, sedam godina kasnije, Kulturni centar ne dozvoljava održavanje manifestacije koja promovi[e kuturu nacionalnoj manjini.

Dah Teatar iz Beograda je tog 28. oktobra 2015. na jednoj od autobuskih linija (Kružna A) za putnike izveo predstavu “Ne/Vidljivi grad”. Putnici su prisustvovali i učestvovali u zanimljivom projektu  koji se bavi promocijom različitih etničkih kultura koje koegzistiraju danas, polazeći od činjenice da su naši gradovi, u svojoj dalekoj prošlosti, a pogotovo danas, multietnički gradovi, sa velikim brojem stanovnika različitog porekla i kultura i da je ta svest izbledela usled naleta kriza i ratova koji su stvarali multietničke tenzije, a ne razumevanje.

Predstava koja je izvedena u gradskom prevozu trajala je četrdesetak minuta u kojoj su glumci “pričali priču”o Inđiji, njenim selima, stanovnicima, navikama i onome što Inđija nudi u kulturno – istorijskom smislu.

Putnici su mogli čuti priču o Đorđu Vojnoviću, njegovoj porodici i životu. Nisu zaobišli ni borce u drugom svetskom ratu, suživot sa nacionalnim manjinama ali ni starosedeoce kao ni one koji su Inđiju naseljavali. U nizu istorijata, muzike i pripovedanja smenjivali su se fakti o nekadašnjoj Inđiji.

Aktuelnost ovog projekta se potvrđuje tokom godina jer kulturna i etnička netolerancija se nastavljaju menjajući svoje forme – od diskriminacije manjina, do ksenofobije koja se ponovo pojavljuje u Evropi i diskriminacije i netolerancije prema migrantima iz drugih kultura.

Predstava „Dah Teatra“ u JPI 28.oktobar 2015. godine

Inđija je te, ne tako davne 2015. godine, imala predstavu u gradskom autobusu koja je negovala i razviijala različitosti, kulturu i dijalog. Sedam godina posle, Inđija vapi za predstavama, nema redovan prevoz putnika dok Kulturni centar osim nedostatka pozorišnih predstava ovih dana neguje diskriminaciju nacionalnih manjina.

Verica Marinčić (IN Medija)

Podeli vest:

Facebook Twitter WhatsApp

NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

Ostalo iz kategorije Inđija

Ljubinković (DS): U Inđiji ne postoji sloboda mišljenja

Poverenik opštinskog odbora Demokratske stranke u Inđiji, Darko Ljubinković kaže za IN Medija da je odbijanje nadležnih iz Kulturnog centra da se ustupi termin za tribinu inicijative ProGlas jasan pokazatelj da sloboda mišljenja u Inđiji ne postoji.

GrađanIN: Obrazloženje direktorice KC-a vređa inteligenciju građana

Nakon što su predstavnici koalicije „Srbija protiv nasilja“ prvo dobili ponuđene termine za tribinu „ProGlas“ a nakon toga ih je direktorica te ustanove Ružica Jovanović šturo obavestila da termina ipak nema jer su u toku radovi, reagovao je pokret GrađanIN.

Ružica Jovanović: Vukas nije apdejtovan, sala za „Proglas“ ne može farbamo luk bine

Ružica Jovanović je u obrazloženju odbijanja iznajmljivanja sale Kulturnog centra za tribinu inicijative „Proglas“ navela da programski dokumentarista Vladimir Vukas nije ažuriran sa podacima. Jovanovićeva u daljem tekstu obrazlaganja navodi osim zakasnelog apdejta dokumentariste, razlog nemogućnosti održavanja tribine „farbanje luka bine“.