Milorad Stupar: od DSS-a do samostalnog mandata – politički put kroz inđijsku politiku
Milorad Stupar je jedno od imena koje se u inđijskoj lokalnoj politici pojavljuje duže od decenije. Za to vreme menjao je političke organizacije, savezništva i uloge, ali je, uz povremene prekide, ostajao deo lokalnog političkog života.

Danas je samostalni odbornik u Skupštini opštine Inđija. Mandat je osvojio na lokalnim izborima 2. juna 2024. godine kao prvi kandidat liste „Mi – snaga naroda, prof. dr Branimir Nestorović – Inđija“. Nakon što je napustio taj pokret, mandat je zadržao i nastavio da deluje kao samostalni odbornik.
Ali njegov politički put počeo je mnogo ranije.
Početkom prošle decenije Stupar je bio deo Demokratske stranke Srbije. Najpre je bio predsednik Omladine DSS-a za Inđiju, a potom odbornik u lokalnom parlamentu.
Na lokalnim izborima održanim 6. maja 2012. godine lista „DSS – Vojislav Koštunica – Srpko Medenica“ osvojila je 1.828 glasova i tri odbornička mandata. Mandati novog saziva, koji je imao 37 mesta, potvrđeni su na konstitutivnoj sednici 22. maja 2012. godine.
To je bilo vreme kada je politička scena Inđije izgledala drugačije, a Goran Ješić bio dominantna figura lokalne vlasti. Na izborima 6. maja 2012. njegova lista osvojila je 17 od 37 mandata, dok je DSS ostao u manjini.
Stupar je bio deo tadašnje odborničke grupe „Srpko Medenica DSS“, koju su činili Slobodan Bursać, Milorad Stupar i Milica Petrović. Grupa je kasnije prestala da postoji nakon što je Milica Petrović napustila članstvo, pa je ostala sa manje od tri odbornika, koliko je bilo potrebno za formiranje odborničke grupe.
U to vreme Stupar je zajedno sa Srpkom Medenicom javno kritikovao tadašnju lokalnu vlast.
Samo dva meseca kasnije, 13. jula 2012. godine, Ješić je napustio funkciju predsednika opštine, pošto je imenovan za potpredsednika Vlade Vojvodine i pokrajinskog sekretara. Na njegovo mesto u Inđiji dolazi Petar Filipović.
U narednim godinama menja se i Stuparova politička pozicija.
Njegov odnos prema Filipoviću bio je drugačiji od ranijeg odnosa prema Ješiću. Stupar je ostao aktivan u lokalnoj politici, a dokumenti iz kasnijeg perioda pokazuju i formalno političko povezivanje sa Filipovićem. Našao se na listi „Petar Filipović – Zato što volim Inđiju“, dok dokumenti iz 2020. godine beleže da su Stupar, Petar Filipović i Zoran Adam podneli ostavke na odborničke mandate.
Tako je čovek koji je početkom decenije bio odbornik DSS-a nekoliko godina kasnije bio deo političke liste koju je predvodio Ješićev naslednik na mestu predsednika opštine.
Ni tu, međutim, njegov politički put nije završen.
Na izborima 2024. godine Stupar se pojavio na sasvim drugačijoj političkoj adresi. Kao prvi kandidat liste „Mi – snaga naroda, prof. dr Branimir Nestorović – Inđija“ osvojio je jedini mandat koji je ta lista dobila u Inđiji.
To je bio novi politički početak, ali ne i kraj priče o promenama.
U novembru 2025. godine Stupar je napustio „Mi – snaga naroda“. Mandat, međutim, nije vratio niti je izašao iz Skupštine opštine. Nastavio je da deluje kao samostalni odbornik. Lokalna organizacija pokreta saopštila je da nije raspuštena, već da je Stupar napustio organizaciju.
U tome se vidi jedna od konstanti njegovog političkog puta: organizacije su se menjale, politički konteksti su se menjali, ali je Stupar ostajao u lokalnom parlamentarnom životu.
Danas je Stupar jedan od 11 odbornika koji čine opozicionu stranu u Skupštini opštine Inđija – uz devet odbornika GrađanIN-a i drugog samostalnog odbornika Radovana Grkovića.
Stupar se, međutim, poslednjih godina ređe pojavljuje u direktnom političkom sukobu sa vlašću, a njegov angažman uglavnom je vezan za konkretne odluke i pitanja lokalne uprave. Uglavnom obrazloži zbog čega je prema njegovom mišljenju predlog neke Odluke dobar.
Jedan od primera je pitanje ugostiteljskih bašti. U februaru 2026. godine Stupar je podneo inicijativu za stavljanje van snage odluke iz oktobra 2025. kojom je bilo predviđeno da bašte mogu da budu postavljene od 1. marta do 31. oktobra. Smatrao je da nema logike da se bašte uklanjaju tokom zime. U septembru 2026. godine Skupština opštine izmenila je odluku i omogućila njihovo postavljanje tokom cele godine.
Slično je nastupao i u raspravi o mesnim zajednicama, čiji su mandati istekli još u junu 2025. godine. Stupar je tada ukazivao da odsustvo zakonskih sankcija nije razlog da se izbori za savete mesnih zajednica ne raspišu.
Njegov opozicioni angažman, dakle, postoji, ali je uglavnom vezan za konkretne odluke i pitanja lokalne uprave.
To je drugačiji model od onoga koji poslednjih godina primenjuje deo GrađanIN-a, koji je u više navrata insistirao na direktnom političkom sukobu sa vladajućom većinom, uključujući tvrdnje o velikom broju neodgovorenih odborničkih pitanja.
Kod Stupara je, međutim, zanimljivije nešto drugo.
Njegov politički put od DSS-a do samostalnog mandata otvara pitanje koje nije samo pitanje političkih organizacija, već i odnosa izabranog odbornika prema biračima.
Birači koji su u junu 2024. godine glasali za listu „Mi – snaga naroda“ nisu glasali samo za ime Milorada Stupara. Glasali su za listu, njen naziv, ljude koji su je činili i politički program sa kojim je nastupala. Stupar je bio prvi kandidat te liste i preko nje je ušao u lokalni parlament.
Kada je u novembru 2025. napustio pokret, mandat je ostao njegov.
Sa pravne strane, mandat odbornika i članstvo u političkoj organizaciji nisu ista stvar. Sa političke strane, međutim, promena otvara pitanje poverenja.
Šta se događa sa političkim očekivanjem birača kada kandidat preko čije su liste glasali napusti organizaciju, a mandat nastavi da vrši samostalno?
To pitanje nije isto što i pitanje da li odbornik ima pravo da zadrži mandat. Prvo je pravno pitanje, drugo je pitanje političke odgovornosti.
Kod Stupara je ta dilema posebno zanimljiva jer se ne radi o jednom političkom prelasku.
Od omladine DSS-a i odborničkog mandata u grupi „Srpko Medenica DSS“ 2012. godine, preko drugačijeg odnosa sa Petrom Filipovićem i političkog povezivanja sa njegovom listom, do liste Branimira Nestorovića 2024. i današnjeg samostalnog mandata, njegov politički put obuhvata različite faze inđijske politike i različite političke aktere.
U međuvremenu su se menjale vlasti, opozicija, političke organizacije i odnosi među njima.
Stupar je ostao.
Zato njegova sadašnja pozicija nije samo priča o odborniku koji je napustio jedan pokret. Ona je i priča o tome kako se lokalna politika menja između dva izborna ciklusa, bez novih izbora i bez promene samog odborničkog mandata.
Na početku tog puta bio je funkcioner omladine DSS-a i odbornik te stranke. Danas je samostalni odbornik koji formalno pripada opozicionoj strani.
A upravo zbog svega što je prethodilo njegovom današnjem statusu, svaki naredni politički potez Milorada Stupara biće još jedan deo priče koja traje već više od četrnaest godina.
