O čemu je Vučić razgovarao sa kamenom za kupus
Nosilac liste „Ujedinjena Srbija“ Aleksandar Vučić objavio je na svom Fejsbuku i Instagramu video u kom razgovara sa praznom stolicom. Na stolici je slika prvog na listi „Studenti pobeđuju“ dr Ilije Srdanovića i – kamen za kupus. Ideja nije nova. Realizacija je čudna

Na imanju svog oca u Jajincima, Aleksandar Vučić odlučio je da izađe na duel. Kako mu se niko nije odazvao, rešio je da zamisli sagovornika. Naspram sebe stavio je stolicu, a na nju sliku dr Ilije Srdanovića, prvog na izbornoj listi „Studenti pobeđuju“. Dodao je i kamen za kupus, te odlučio da izađe na duel – kamenu za kupus, piše Vreme.
ULOGA STOLICE U POLITIČKOM ŽIVOTU
Razgovor sa praznom stolicom nije bez presedana. Štaviše, upotrebljena je u novijoj istoriji još u vreme kad je Vučić bio svežepostavljeni prvi potpredsednik Vlade Srbije.
Događaj se odigrao 30. avgusta 2012. godine na Nacionalnoj konvenciji Republikanske stranke u Tampi, na Floridi. Bilo je to poslednje veče konvencije, kada je Mit Romni trebalo da zvanično prihvati kandidaturu za predsednika SAD protiv tadašnjeg predsednika Baraka Obame. Klint Istvud, tada 82-godišnji glumac i reditelj, bio je najavljen kao „specijalni gost iznenađenja“ i nastupio je neposredno pre glavnog dela večeri, u udarnom televizijskom terminu.
Umesto klasičnog govora, Istvud je 11-12 minuta improvizovao. Pored sebe je imao praznu stolicu i obraćao joj se kao da u njoj sedi predsednik Obama. Postavljao je „Obami“ pitanja i reagovao na njegove zamišljene odgovore, koje publika nije čula. Dotakao se nezaposlenosti, rata u Avganistanu, zatvora Gvantanamo i Obaminih obećanja iz kampanje 2008. U jednom trenutku je nagovestio da mu „Obama“ odgovara nepristojnim rečima, što je izazvalo smeh u sali. Završio je tako što je sa publikom uzviknuo svoju čuvenu filmsku repliku „Make my day“ iz serijala o Prljavom Hariju.
ULOGA KAMENA U PARLAMENTU SRBIJE
Ni kamen nam nije stran, i to ne kao oružje, već kao pomoćno sredstvo u političkom govoru.
U oktobru 2017. tadašnji narodni poslanik Dveri Boško Obradović je počeo da recituje Otadžbinu Đure Jakšića. Kako u pesmi postoji stih: „I ovaj kamen zemlje Srbije, što preteć’ suncu dere kroz oblak”, Obradović je recitovao držeći u ruci kamen, navodno – kamen sa Kosova. Predsednica parlamenta Maja Gojković zamolila ga je da iznese kamen iz sale, a kad je Obradović isti probao da sakrije ispod klupe, proglašena je pauza.
SA KIM JE VUČIĆ PRIČAO
Aleksandar Vučić, međutim, nije rekao odakle je kamen, niti koja je svrha zamišljenog duela (iz viđenog možemo samo zaključiti da se igrao u roditeljskom dvorištu), ali jeste hteo da popriča sa imaginarnim Srdanovićem. Međutim, u svom delu duela (odgovor stolice nismo čuli), Vučić se nije bavio Srdanovićevim izjavama, već nečim što je rekao Nenad Čanak.
Koliko god ovaj video možda inspiriše na podsmeh i čuđenje, koliko god da, možda, izaziva i simpatije, on nenamerno dokazuje nešto drugo: Vučić i SNS suštinski ne bi umeli da vode debatu sa predstavnicima Studentske liste, pa moraju da ih zamišljaju.
Sličan fenomen videli smo u petak, 2. oktobra u predizbornoj debati na TV N1, gde je Siniša Mali sve vreme napadao kandidata Studentske liste Dejana Šoškića koji uopšte nije bio tu. Istna, bio je prisutan Dušan Nikezić, ekonomista i kandidat na izbornoj listi „Evropska Srbija“, ali glavni konkurent SNS-u na ovim izborima ipak je Studentska lista.
ULOGA PSIHOTERAPIJE
Razgovor sa praznom stolicom verovatno je najpoznatija tehnika u geštalt psihoterapijskom pravcu. Popularizovao ju je Fric Perls, jedan od osnivača geštalt terapije, pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Klijent sedi naspram prazne stolice i zamišlja da u njoj sedi neka osoba sa kojom ima nerazrešen odnos. Zatim joj se obraća direktno, u prvom licu i u sadašnjem vremenu („Ljuta sam na tebe jer…”), umesto da o njoj priča terapeutu.
U stolicu se ne mora „posaditi” samo druga osoba. Može to biti i deo samog klijenta, na primer njegov unutrašnji kritičar ili deo koji se plaši, ili čak neko osećanje ili simptom. Varijanta sa dve stolice, u kojoj klijent razgovara između dva suprotstavljena dela sebe, poznata je kao two-chair tehnika. Perls je tu opisao čuveni sukob između „top dog” (zahtevnog, moralizatorskog dela) i „underdog” (dela koji se izvlači i opire).
