Vreme je za novo vreme
U nedelju 30.marta pomeranjem časovnika za jedan sat unapred, u Srbiji počinje letnje računanje vremena. Poslednja nedelja marta je početak letnjeg računanja vremena i traje do poslednje nedelje oktobra.

Zimsko računanje vremena, koje podrazumeva vraćanje satova sa tri na dva sata ujutru, očekuje nas 26. oktobra.
Ovaj sistem računanja vremena u Srbiji primenjuje se od 1983 godine.
Države širom sveta u poslednjih desetak godina odustaju od letnjeg računanja vremena.
Samo trećina zemalja sveta i dalje podržava pomeranje časovnika zbog toga dvaput godišnje, a sve države Azije i većina u Africi su odustale od toga.
Letnje računanje vremena stupa na snagu pomeranjem skazaljki jedan sat unapred početkom proleća radi dobijanja jednog sata dnevne svetlosti, a to računanje prestaje povratkom na standardno vreme ujesen, kada se satovi pomeraju sat unazad.
Sve zemlje Evrope u isto vreme pomeraju kazaljke na satu, obzirom da se Evropska unija prostire kroz tri vremenske zone, svi satovi u EU menjaju se u istom trenutku odnosno u 01:00 UTC, što znači u Srbiji u 2 sata ujutru. Zanimljivo je da samo tri zemlje i to Island, Belorusija i Rusija ne koriste letnje vreme za računanje vremena.
Za pomeranje kazaljki sata zaslužan je novozelandski entomolog George Vernon Hudson. Hudson je na temelju svojih istraživanja o prilagođavanju života u različitim uslovima došao do zaključka da čoveku više odgovara život danju nego noću.
Zbog toga je 1895. godine predložio da se kazaljke na satu pomere dva sata unapred kako bi se u toku leta iskoristilo više dnevne svetlosti.
Letnje računanje vremena traje do poslednjeg vikenda u oktobru.
Zimsko vreme počinje oko pet nedelja nakon jesenje ravnodnevice. A to znači da je letnje vreme nešto duže i traje oko 7 meseci. Ono je korišćeno prvi put tokom Prvog svetskog rata, ponovo tokom Drugog svetskog rata kao način štednje uglja. Širom Evrope pa i u Srbiji je usvojeno tokom 1970-ih kao rezultat energetske krize.